Sadržaj

• fleksija

  
  

  U gramatici, sažimanje ili savijanje - koje se ponekad naziva slučajnost - je modifikacija riječi za izražavanje različitih gramatičkih kategorija poput vremena, slučaja, glasa, aspekta, osobe, broja, roda i raspoloženja. Infleksiranje glagola naziva se i konjugacija, a može se nazvati i flekcija imenica, pridjeva, prigovora, zamjenica, određivača, particija, prijedloga, postava, brojeva, članaka itd., Kao deklinacija. Flekcija izražava jednu ili više gramatičkih kategorija s prefiksom, sufiksom ili infiksom ili drugom unutarnjom izmjenom, poput promjene samoglasnika. Na primjer, latinski glagol ducam, što znači „vodit ću se“, uključuje sufiks -am, izraziti osobu (prvi), broj (jednina) i napeto raspoloženje (budući indikativni ili sadašnji subjunktiv). Upotreba ovog sufiksa je flekcija. Suprotno tome, u engleskoj klauzuli „ja ću voditi“ riječ voditi ne smije se izgovarati ni za jednu osobu, broj ili tenziju; to je jednostavno goli oblik glagola. Izraziti oblik riječi često sadrži i jednu ili više slobodnih morfema (jedinica značenja koja sama po sebi može biti riječ) i jednu ili više vezanih morfema (jedinica značenja koja ne može biti samostalna kao riječ). Na primjer, engleska riječ cars je imenica koja se preziva na broj, konkretno za izražavanje množine; automobil sadržaja morfema nije povezan jer bi mogao biti sam kao riječ, dok je sufiks -s vezan, jer ne može biti sam kao riječ. Ove dvije morfeme zajedno tvore nakrivljene riječi automobila. Za riječi koje nikada nisu podložne izgovaranju kaže se da su invazivne; na primjer, engleski glagol must je invariantna stavka: nikad ne preuzima sufiks ili mijenja oblik kako bi označio drugačiju gramatičku kategoriju. Njegove kategorije mogu se odrediti samo iz con. Zahtijevanje da obrasci ili nazivi više riječi u rečenici budu kompatibilni jedni s drugima prema pravilima jezika poznato je i kao dogovor ili sporazum. Na primjer, u „zbor pjeva“, „zbor“ je imenica jednine, pa je „pjevati“ ograničeno u sadašnjem vremenu da se upotrebljava sufiks „jednine“ treće osobe. Jezici koji imaju određeni stupanj nagiba sintetički su jezici. Oni mogu biti vrlo pognuti (poput latinskog, grčkog, španjolskog, biblijskog hebrejskog i sanskrta) ili slabo preobraženi (poput engleskog). Jezici koji su toliko izmišljeni da se rečenica može sastojati od jedne jedine izrazito prepletene riječi (poput mnogih američkih indijanskih jezika) nazivaju se polisintetičkim jezicima. Jezici u kojima svaka fraza prenosi samo jednu gramatičku kategoriju, poput finskog, poznati su kao aglutinativni jezici, dok su jezici u kojima jedna frakcija može prenijeti više gramatičkih uloga (kao nominativ i množina, kao na latinskom i njemačkom) naziva fuzijskim. Jezici poput kineske mandarine koji nikada ne koriste nagibe nazivaju se analitičkim ili izolirajućim.

  
  

• Intonacija (imenica)

  Uspon i pad glasa u govoru.

• Intonacija (imenica)

  Čin zvuka tonova glazbene ljestvice.

• Intonacija (imenica)

  Pjevanje ili sviranje u dobrom zvuku ili na neki drugi način.

  "Njezina je intonacija bila lažna."

• Intonacija (imenica)

  Recitiranje u glazbenom intoniranju ili pjevanju uvodne fraze običnog pjevanja, psalma ili kanture jednim glasom, kao svećenik.

• Intonacija (imenica)

  Grmljavina; grmljavina.

• Flekcija (imenica)

  Promjena oblika riječi koja odražava promjenu gramatičke funkcije.

  "izraz za spol, broj ili tenziju"

• Flekcija (imenica)

  Promjena visine ili tona glasa.

• Flekcija (imenica)

  Promjena zakrivljenosti od konkavne do konveksne ili iz konveksne u konkavnu.

• Flekcija (imenica)

  Okretanje od ravnoga puta.

• Flekcija (imenica)

  
  

  difrakcija

• Intonacija (imenica)

  Grmljavina; grmljavina.

• Intonacija (imenica)

  Čin zvuka tonova glazbene ljestvice.

• Intonacija (imenica)

  Način govora, posebno postavljanje naglaska, kadenca i porast i pad glasa glasa tijekom govora.

• Flekcija (imenica)

  Čin nagona, odnosno stanje u kome se vrši nagon.

• Flekcija (imenica)

  Zavoj; nabor; krivulja; okret; zavoj.

• Flekcija (imenica)

  Slijed, modulacija ili akcent glasa; kao, uzdizanje i pad.

• Flekcija (imenica)

  Različitost ili promjena podložnih riječima za označavanje slučaja, spola, broja, usporedbe, napetosti, osobe, raspoloženja, glasa itd.

• Flekcija (imenica)

  Svaka promjena ili modifikacija u tonu ili tonu glasa.

• Flekcija (imenica)

  Isto kao i Difrakcija.

• Intonacija (imenica)

  uspon i pad glasa glasa

• Intonacija (imenica)

  pjevajući solista uvodnog djela ravnice

• Intonacija (imenica)

  čin pjevanja u monotonom tonu

• Intonacija (imenica)

  stvaranje glazbenih tonova (glasom ili instrumentom); posebno tačnost odnosa visina

• Flekcija (imenica)

  promjena oblika riječi (obično dodavanjem sufiksa) koja ukazuje na promjenu njene gramatičke funkcije

• Flekcija (imenica)

  obrasci stresa i intonacije u jeziku

• Flekcija (imenica)

  odstupanje od ravnog ili normalnog toka

• Flekcija (imenica)

  način govora u kojem se mijenja glasnost, glasnost ili ton glasa